Ima li što ljepše od nježnih djevojačkih snova, ima li što
tužnije od ranjenoga srca…
Ferida je prelijepa djevojka koju zbog njezina vedrog i bistrog duha svi vole, i spremni su joj oprostiti male nestašluke. Još kao djevojčica ostala je siroče te u okrilju rodbine pronašla toplinu roditeljskog doma, a u školi koju vode časne sestre izučila učiteljski poziv...
Ferida je prelijepa djevojka koju zbog njezina vedrog i bistrog duha svi vole, i spremni su joj oprostiti male nestašluke. Još kao djevojčica ostala je siroče te u okrilju rodbine pronašla toplinu roditeljskog doma, a u školi koju vode časne sestre izučila učiteljski poziv...
No, ta mlada učiteljica previše je neukrotiva i preslobodna za ondašnje konzervativno doba, i kada uoči samog vjenčanja otkrije da joj zaručnik, naočiti Kjamuran, nije bio vjeran, odlučuje se na nezamislivo. Pakira kofere i odlazi sama u potpuno neizvjesnu budućnost.
U zabačenim selima Anadolije Ferida je meta ogovaranja zlih i zavidnih ljudi kojima je zbog ljepote i pameti trn u oku. Opsjedaju je mnogi muškarci sa željom da im bude žena ili ljubavnica, ali ona ih sve redom odbija.
Kada sudbina godinama poslije opet spoji Feridu i Kjamurana, tek tada počinje borba za njihovu ljubav…
Najljepši turski ljubavni roman prema kojem je snimljena hit serija.
Reşat Nuri Güntekin jedan je od najboljih turskih prozaika i
autor mnogih romana, novela i pjesama. Svjetsku slavu postigao je upravo
romanom Grmuša, koji je objavljen u mnogim izdanjima i po kojemu je prozvana
jedna ulica u Istanbulu. Suprotstavljajući dva svijeta, patrijarhalni islamski
i moderni zapadnjački, Güntekin je ispričao dirljivu priču o mladosti, ljubavi
i odrastanju koje ne mora značiti samo gubitak iluzija, nego i mogućnost da se
odbace sve maske i pokažu najiskreniji osjećaji.
"Ravnateljica se sjeti dana kada joj je
prije pet godina javila da
joj je umro otac. Ferida nije ni tada
zaplakala. Svoje crne oči uprla
je u planine koje su se vidjele kroz
prozor i samozatajno zadržala
suze što joj se bijahu nakupile po
trepavicama. Dok je ravnateljica
prema ovoj neobično otpornoj snazi i
čeličnoj izdržljivosti ostala
bez riječi i drhtala, djevojčica se
tužno osmjehnula i kao da je rav
-
nateljica bila ta kojoj treba utjehe,
ona joj je stisnula ruku i rekla:
»Siroti moj otac!"
Nema komentara:
Objavi komentar