Proslavljeni autor Haled Hoseini vraća se sa novim romanom - emocionalnom, provokativnom i nezaboravnom pričom o tome kako volimo, kako jedni druge štitimo i kako odluke koje donosimo odjekuju pokoljenjima.
Znači tako. Hoćete priču, pa jednu ću i da vam ispričam....
Afganistan, 1952. godine. Abdulah i njegova sestra Pari žive sa ocem i maćehom u zabačenom selu. Otac je u vječitoj potrazi za poslom a porodica se bori sa siromaštvom i ledenim zimama. Abdulahu je Pari divna i dobra poput vile po kojoj je dobila ime, ona je čitav njegov svijet. On je njen zaštitnik, više kao otac nego kao brat, spreman da za nju učini sve, čak i da mijenja svoje jedine cipele za lijepo novo pero u njenoj zbirci. Svake noći oni spavaju jedno pored drugog u kaputima, čvrsto zagrljeni.
Jednog dana zaputiće se sa ocem preko pustinje u Kabul. Pari i Abdulah ne slute da će im ono što ih tamo čeka razoriti život - jer ponekad ljudi kažu kako prst mora da se odsiječe da bi se sačuvala ruka.
Ovo djelo velikog zamaha i ambicije prati brojne upečatljive likove od Avganistana do Pariza i od San Franciska do grčkog ostrva Tinos, i priča njihove dirljive i neodoljive priče, ponovo dokazujući Hoseinijevo duboko razumijevanje spona koje nam oblikuju živote i koje nas određuju kao ljude.
„U ovoj priči koja bodri duh i pruža istinsko čitalačko zadovoljstvo Hoseini iskazuje optimizam koji nije bio toliko vidljiv u njegovim prethodnim djelima.“ (Library Journal)
„Hoseinijev osjećaj za detalj i emocionalne nijanse u ovom romanu jesu ono što dugo ostaje u nama.“ (Publishers Weekly).
Većinu dana je uživala u moći da skrene misli muškaraca jednim kratkim ali promišljenim osmijehom, da ih natjera da zamuckuju.”
– “Uglavnom je samo ona govorila, što mi je sasvim odgovaralo; bio sam sasvim sretan da budem sud u koji je sipala svoje priče.”
– “Mislim da je istina u tome da čekamo, svi mi, uprkos nepremostivim preprekama, da nam se dogodi nešto izuzetno.”
– “Kažu, pronadji smisao u životu i proživi ga. Ali, ponekad, shvatis da ti je život imao smisao tek kad ga proživis, i to najvjerovatnije onaj kojeg nisi ni bio svjestan.”
– “Ali Timur je izrazito društven, greške su mu uvijek oproštene zbog duhovitosti, odlučne druželjubivosti, i zavodljive vještine nedužnosti koja ga čini dragim ljudima koje sreće.”
– “U dahu mu se jos uvijek osjeća majkino mlijeko.”
– “Collete joj je kazala da je to glupa navika, to samopotcjenjujuće glupiranje kojim je Pari pokušavala da prikrije nervozu u prisustvu muškaraca koji je privlače. Posebno kad su joj davali komplimente.”
– “Vidi plakanje kao znak slabosti, napadno privlačenje pažnje, i ne želi to ohrabrivati.”
– “Jedna od onih sjajnih žena čije nezgrapno prijateljstvo govori o čvrstom autoritetu i odlučnosti koju nije pametno osporavati.”
– “Psu je bilo potrebno nekoliko trenutaka da podari Thaliji novo lice, a njoj čitav život da ga pretvori u identitet.”
– “..ali ljudi obicno sve shvataju pogresno. Misle da zive kako zele. Ali ono sto ih stvarno vodi su stvari kojih se boje. Ono što ne žele.”
– “Govorila je na način koji nije ostavljao prostor za odgovor, gazila me je istinom, izrečenom jasno, jednostavno, neuvijeno. Uvijek sam bio poražen prije nego sto bih rekao i riječ. Uvijek mi je to djelovalo nepošteno.”
– “Ona je moja majka i neće me ostaviti. To sam jednostavno prihvatio i očekivao. Nisam joj se zahvaljivao zbog toga više nego suncu što izlazi ujutro.”
– ” Ali vrijeme je kao šarm. Nikad ga nemaš onoliko koliko misliš.”
Nema komentara:
Objavi komentar