„Ljubav je sihribaz, babo“ jedan
je od najboljih, ali i najtužnijih romana koji Vas neće ostaviti ravnodušnim
već od prve stranice. Nura Bazdulj-Hubijar
u svome, slobodno se tako može nazvati remek djelu, govori o ratnom stanju u
Bosni i Hercegovini ali i o ljubavi koja se desi baš u vrijeme rata.
Od toga dana, Azrin život se mijenja u potpunosti, i to u onom smjeru kojeg nije mogla naslutiti ni u najlucidnijim snovima. Dakako, radi se o ljubavnoj knjizi koja se u velikoj mjeri dotiče tema vezanih za protekli rat u Bosni i Hercegovini, prijateljstva, izdaje, gladi i poštovanja. Iako se radi o tematici koja je izuzetno teška za čitanje, radi se o knjizi koju naprosto nećete moći ispustiti iz ruku sve do posljednje riječi na posljednoj stranici. Ako ste jedan od onih čitatelja koji traže knjigu koja će im danima okupirati misli i ostaviti izuzetno veliki utisak, onda je ovaj roman stvoren za Vas.
CITATI
“Spusti slušalicu i ode do
prozora. Padao je gust snijeg, krupne pahulje su praminjale oko uličnih lampi
od mat stakla. Noćas jedan čempres na svojim granama zadržava snježne pahulje.
Ne da im da sakriju sasvim svježu humku. Snijeg noćas pada po igračkama sačuvanim
na tavanu, starim školskim knjigama. Snijeg noćas pada po ugaonoj sećiji bež
boje u dnevnoj sobi. U njenom uglu je uvijek sjedio babo. Kvasi babove knjige,
stolnu lampu oblika Aja Sofije čije prozore noćas nema ko upaliti. Snijeg noćas
pravi naslage po ormanima na kojima su zimi mirisale rumene jabuke iz bašće.
Ne, nisu jučer ubili majku, srušili kuću. Ubili su, babo, moje djetinjstvo,
mladost, snove, sav moj život.”
Nema komentara:
Objavi komentar