Dirljiv i poetičan roman o značenju porodice, tradicije i spona koje nas vežu. Molitva moje majke predstavlja priču o majkama i kćerima, priču o mladoj ženi koja se našla na životnom raskršću i koja će – vođena svojim porodičnim nasleđem, vjerom, porijeklom, kulturom i vlastitom odlučnošću – krenuti putem duboke samospoznaje.
Glavna junakinja romana je Saira Kader, mlada Amerikanka koja opterećena svojim indo-pakistanskim poreklom, pokušava da izraste u nezavisnu, savremenu devojku, tvrdoglavo odbijajući stege tradicije. Izborom karijere novinara, pokušava da prekine sve veze sa prošlošću i ambiciozno krene u osvajanje sveta.
Pet godina sasvim uspešno radi svoj posao putujući širom sveta, potom doživljava ličnu tragediju koja upotpunosti menja njena životna opredjeljenja. Saira shvata da će povratkom vjere u stare vrijednosti kojih se svojevremeno odrekla, uspjeti da prihvati situaciju u kojoj se našla i pronađe spasonosno rješenje…
Citati: " Ne postoji ono što je moglo da bude. Postoji samo ono što jeste. I ono što je bilo. I ono što će biti".
"Ponovo se budim iz košmara. Oblivena znojem. Teškog isprekidanog daha. Pomirena sa nesanicom koja će uslijediti. Zatvaram oči i zamišljam kako majka klizi prstima preko mog čela. I ponovo žudim za njenim dodirom .
Izvlačim se iz postelje i krećem na tiho noćno putovanje ka sobi sa druge strane hodnika , ali me duboka čeznja tjera da promjenim pravac. Ulazim u maminu sobu , otvaram fioku u kojoj je držala svoju molitvenu ašuru i unutra pronalazim primjerak Kurana. Tražim stih Ajatul Kursi i pronalazim riječi. Bismilah ir Rahman ir Rahim.
" U ime Boga , Najmilostivijeg , Najsamilosnijeg " , čitam - na engleskom i na arapskom.
On zna sta leži pred njima , i sta je iza njih , a oni ne shvataju ništa od toga , izuzev onoga što on želi da im otkrije . Prstom pratim te riječi , iznova i iznova , i konačno shvatam ono što ranije nisam shvatala. Da ne postoje odgovori na sva pitanja. Da neke istine ostaju nepojmljive za ljudski um .
Nema komentara:
Objavi komentar