Knjiga dana: Istanbul Orhana Pamuka

Dječak iz dobre obitelji, koji sanjari o tome da postane slikar, luta predgrađima rodnoga grada i osluškuje priče napuštenih kuća. Njegova majka opravdano strahuje da će dječak postati boem što u Istanbulu nije tako bajkovit poziv kao u Parizu. Naposljetku, dječak pospremi kistove i boje i objavi majci da će postati pisac.
Potpuno suprotno onome što sam osjećao u djetinjstvu i mladosti, za mene je sada Istanbul centar svijeta. Ne samo zato što sam tamo proveo gotovo cijeli svoj život, već i stoga što sam mu, poistovjećujući se s njime, trideset i tri godine opisivao jednu po jednu ulicu, mostove, ljude, pse, njegove kuće, džamije, česme, čudnovate junake, dućane, poznate osobe, mračne tačke, njegove noći i njegove dane.
Ovo je njegova knjiga. Njegovo ime je Orhan Pamuk.
"Nakon izvesnog vremena, ovaj imaginarni svijet izmiče mojoj kontroli i postaje još stvarniji od grada koji sam živio u svojoj glavi. Tada, kao da svi ti ljudi i ulice, stvari i zgrade, sve zajedno - počinje međusobno razgovarati, uspostavljati veze koje ja prije nisam uspijevao osjetiti, počinju živjeti sami po sebi, kao da nisu u mojoj mašti i u mojim knjigama. Ovaj svijet, koji sam izgradio strpljivo mašatajući kao da iglom kopam bunar, sada mi se čini stvarnijim od bilo čega drugog".
"Pišem zato da bi cijeli svijet saznao kakav sam ja, kakvi su ostali - mi svi mi što smo život živjeli i što živimo u Istanbulu, u Turskoj. Pišem zato što volim miris papira, olovke, tinte. Pišem zato što, više nego bilo čemu drugom, vjerujem književnosti, umjetnosti romana. Pišem zato što je to navika i strast. Pišem zato što se bojim biti zaboravljen. Pišem zato što nikako ne uspijevam biti sretan. Pišem da bi bio sretan".

Ferit Orhan Pamuk (opće poznat kao Orhan Pamuk)  je turski pisac, scenarist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006. godine.Rođen je 7. juna 1952. godine u Istanbulu u dobrostojećoj porodici. Po završetku gimnazije studirao je arhitekturu na Istanbulskom tehničkom univerzitetu, ali je napustio te studije i upisao se na Institut za novinarstvo, gdje je diplomirao 1976. godine. Iako je govorio da je u djetinjstvu i mladosti maštao da postane slikar, aktivno se posvetio pisanju 1974. godine. S 30 godina objavio je prvi roman `Gospodin Dževdet i sinovi`. Šesti roman `Zovem se Crveno` (2001) otvorio mu je vrata međunarodnog priznanja i svrstao u red najistaknutijih evropskih književnika novijeg vremena. Njegovo stvaralaštvo, koje se bavi propitivanjem identiteta i istražuje promjene u modernom turskom društvu, naišlo je na jednoglasno odobravanje i kritike i publike.